1 I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu. 2Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci: 3Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati. 4I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. 5Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. 6Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se. 7Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese. 8Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko. 9I doda: Tko ima uši da čuje, neka čuje!

10Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. 11I govoraše im: Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama: 12da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti.

13I kaže im: Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? 14Sijač sije Riječ. 15Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu. 16Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, 17ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. 18A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ, 19ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. 20A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.

21I govoraše im: Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak? 22Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo! 23Ima li tko uši da čuje, neka čuje. 24I govoraše im: Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se. 25Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.

26I govoraše im: Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. 27Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako; 28zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. 29A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.

30I govoraše: Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? 31Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, 32jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.

33Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. 34Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.

35Uvečer istoga dana kaže im: Prijeđimo prijeko! 36Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. 37Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. 38A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: Učitelju! Zar ne mariš što ginemo? 39On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: Utihni! Umukni! I smiri se vjetar i nasta velika utiha. 40Tada im reče: Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere? 41Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?