1 Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, 2gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. 3A đavao mu reče: Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom. 4Isus mu odgovori: Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.

5I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje 6i reče mu: Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. 7Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje. 8Isus mu odgovori: Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!

9Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje!

10Ta pisamo je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.

11I: Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.

12Odgovori mu Isus: Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!

13Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.

14A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. 15I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.

16I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. 17Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano:

18Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene,

19proglasiti godinu milosti Gospodnje. 20Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. 21On im progovori: Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima. 22I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: Nije li ovo sin Josipov? 23A on im reče: Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju. 24I nastavi: Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. 25Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. 26I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. 27I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac. 28Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, 29ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. 30No on prođe između njih i ode.

31I siđe u Kafarnaum, grad galilejski. I poučavaše ih subotom 32te bijahu zaneseni njegovim naukom jer silna bijaše riječ njegova. 33A zatekao se u sinagogi čovjek s duhom nečistoga đavla. On povika u sav glas: 34Hej, što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac Božji. 35Isus mu zaprijeti: Umukni i iziđi iz njega! Nato đavao čovjeka obori u sredinu te iziđe iz njega ne naudiv mu ništa. 36I nasta opće zaprepaštenje te se među sobom razgovarahu: Kakve li riječi! S vlašću i snagom zapovijeda nečistim dusima te izlaze! 37I glas se o njemu širio po svim okolnim mjestima.

38Ustavši iz sinagoge, uđe u kuću Šimunovu. A Šimunovu je punicu mučila velika ognjica. I zamole ga za nju. 39On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade i posluživaše im.

40O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih. 41A iz mnogih su izlazili i zlodusi vičući: Ti si Sin Božji! On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist.

42Kad osvanu dan, iziđe i pođe na samotno mjesto. I mnoštvo ga tražilo. Dođoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih. 43A on im reče: I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan.

44I naučavaše po sinagogama judejskim.