3Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama 4govoreći: Sagriješih predavši krv nedužnu! Odgovoriše: Što se to nas tiče? To je tvoja stvar! 5I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. 6Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: 7Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina. Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. 8Stoga se ona njiva zove Krvava njiva sve do danas. 9Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi - 10i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.

11Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: Ti li si kralj židovski? On odgovori: Ti kažeš. 12I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. 13Tada mu reče Pilat: Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče? 14I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio.

15A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. 16Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. 17Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist? 18Znao je doista da ga predadoše iz zavisti.

19Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči nu njegova žena: Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega. 20Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. 21Upita ih dakle upravitelj: Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim? A oni rekoše: Barabu! 22Kaže im Pilat: Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist? Oni će: Neka se razapne. 23A on upita: A što je zla učinio? Vikahu još jače: Neka se razapne!

24Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite! 25Sav narod nato odvrati: Krv njegova na nas i na djecu našu! 26Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.

27Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. 28Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. 29Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: Zdravo, kralju židovski! 30Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. 31Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.

32Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ.

33I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, 34dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti.

35A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. 36I sjedeći ondje, čuvahu ga. 37I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: Ovo je Isus, kralj židovski.

38Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. 39A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: 40Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa! 41Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: 42Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! 43Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!' 44Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.

45Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete. 46O devetoj uri povika Isus iza glasa: Eli, Eli, lema sabahtani? To će reći: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? 47A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: Ovaj zove Iliju. 48I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. 49A ostali rekoše: Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi. 50A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh. 51I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, 52grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše 53te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. 54A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.

55A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; 56među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.

57Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. 58On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. 59Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno 60i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. 61A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu.

62Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata 63te mu rekoše: Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: 'Nakon tri dana uskrsnut ću.' 64Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'Uskrsnuo je od mrtvih!' I bit će posljednja prijevara gora od prve. 65Reče im Pilat: Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate! 66Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.