1 Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče: 2Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti. 3Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putom. A neki su od njih došli iz daleka. 4Učenici mu odgovore: Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom? 5On ih zapita: Koliko kruhova imate? Oni odgovore: Sedam. 6Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. 7A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže. 8I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. 9Bilo ih je oko četiri tisuće. Tada ih otpusti, 10a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski.

11Tada istupiše farizeji i počeše raspravljati s njime. Iskušavajući ga, zatraže od njega znak s neba. 12On uzdahnu iz sve duše i reče: Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak. 13Tada ih ostavi, ponovno uđe u lađu pa otiđe prijeko.

14A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. 15Nato ih Isus opomenu: Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova! 16Oni, zamišljeni, među sobom govorahu: Kruha nemamo. 17Zamijetio to Isus pa im reče: Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto? 18Oči imate, a ne vidite; uši imate, a ne čujete? Zar se ne sjećate? 19Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko punih košara ulomaka odnijeste? Kažu mu: Dvanaest. 20A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko punih košara ulomaka odnijeste? Odgovore: Sedam. 21A on će njima: I još ne razumijete?

22Dođu u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne. 23On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oči, stavi na nj ruke i zapita ga: Vidiš li što? 24Slijepac upilji pogled i reče: Opažam ljude; vidim nešto kao drveće ... hodaju. 25Tada mu Isus opet stavi ruke na oči i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti. 26Tada ga posla kući i reče mu: Ne ulazi u selo.

27I krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: Što govore ljudi, tko sam ja? 28Oni mu rekoše: Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka. 29On njih upita: A vi, što vi kažete, tko sam ja? Petar prihvati i reče: Ti si Pomazanik - Krist! 30I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.

31I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. 32Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. 33A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!

34Tada dozva narod i učenike pa im reče: Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. 35Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga. 36Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi? 37Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj? 38Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju - njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anđelima.