2Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!

3Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna, i od dušmana bit ću izbavljen.

4Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne.

5Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me:

6u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije.

7I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji gora, pokrenuše se, jer On gnjevom planu.

8Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa.

9On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni.

10Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.

11Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim,

12od blijeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno.

13Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori.

14Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori.

15Morska se dna pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.

16On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi.

17Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene.

18Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti,

19na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio.

20Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po čistoći ruku mojih on me nagradi,

21jer čuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih.

22Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio,

23do srži odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga.

24Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje.

25S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš.

26S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš,

27jer narodu poniženu spasenje donosiš, a ponižavaš oči ohole.

28Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš:

29s tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine.

30Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Božja ognjem kušana. On, samo on, štit je svima koji se k njemu utječu.

31Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega?

32Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran,

33noge mi dade brze k'o u košute i postavi me na visine čvrste,

34ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju.

35Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me desnica drži, tvoja me brižljivost uzvisi.

36Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću.

37Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih.

38Obaram ih, ne mogu se dići, padaju, pod nogama mi leže.

39Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži.

40Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili.

41Vapiju u pomoć - nikog da pomogne; vapiju Jahvi - ne odaziva se.

42Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih k'o blato na putu.

43Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi.

44Svaki moj šapat pokorno on sluša, sinovi tuđinci meni laskaju;

45sinovi tuđinski gube srčanost, izlaze dršćuć' iz svojih utvrda.

46Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!

47Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.

48Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od čovjeka silnika spasavaš.

49Zato te slavim, Jahve, među pucima i psalam pjevam tvome Imenu:

50umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.