2Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodiš! Budi mi hrid zaštite, tvrđava spasenja.

3Jer ti si hrid moja, tvđava moja, radi svoga imena vodi me i ravnaj.

4Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, jer ti si moje utočište.

5U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Bože vjerni.

6Ti mrziš one koji štuju ništavne kumire, a ja se u Jahvu uzdam.

7Radosno ću klicat' tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi duši mojoj.

8Nisi me predao u ruke dušmana, noge si mi na prostran put izveo.

9Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, duša i tijelo.

10Život mi se troši u gorčini, ljeta moja u jecanju. U muci mi se iscrpila snaga i kosti su moje klonule.

11Dušmanima svojim postao sam ruglo, susjedima podsmijeh, a znancima strašilo; koji me vide vani, bježe od mene.

12Nestalo me k'o mrtvaca iz sjećanja ljudi, postadoh k'o razbijena posuda.

13Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud: sastaju se protiv mene i smišljaju kako da mi život oduzmu.

14A ja se, Jahve, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj!

15U tvojoj je ruci sudbina moja: istrgni me iz ruke dušmana i onih koji me progone!

16Rasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi.

17Jahve, ne bilo me stid što tebe zazvah! Neka se postide zlotvori, nek' u Podzemlju zamuknu.

18Nek' zanijeme usne lažljive koje protiv pravednika govore drsko, oholo i prezirno.

19O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje, koju iskazuješ onima što se tebi utječu naočigled sinovima čovječjim.

20Zaklanjaš ih štitom lica svoga od zavjera ljudskih; u šatoru svom ih skrivaš od jezika svadljivih.

21Blagoslovljen Jahve jer me obasu čudesnom dobrotom u gradu tvrdom.

22U tjeskobi svojoj već mišljah: Odbačen sam od pogleda tvoga. Ali ti si čuo glas mog zaziva dok sam tebi vapio.

23Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi: čuva Jahve svoje vjernike, a po zasluzi vraća onima koji postupaju oholo.

24Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Jahvu uzdate!