2Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u čijemu duhu nema prijevare!

3Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše od neprestana jecanja.

4Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega.

5Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: Priznat ću Jahvi prijestup svoj, i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

6Zato nek' ti se moli pobožnik svaki u času nevolje. Kad bujice silne navale, njega neće stići.

7Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvat', odjenut' me radošću spasenja.

8Učit ću te, put ti kazat' kojim ti je ići, svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom.

9Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: divljinu im krotiš vođicama i uzdom, inače im se ne primiči!

10Bezbožnika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu, njega okružuje milost.

11Radujte se Jahvi i kličite, pravedni, kličite svi koji ste srca čestita!