3Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa. 4Jer Ivan mu govoraše: Ne smiješ je imati! 5Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.

6Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu. 7Zato se zakle dati joj što god zaište. 8A ona nagovorena od matere: Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja. 9Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. 10Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. 11I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi. 12A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.

13Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. 14Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.

15Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane. 16A Isus im reče: Ne treba da idu, dajte im vi jesti. 17Oni mu kažu: Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe. 18A on će im: Donesite mi ih ovamo. 19I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. 20I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. 21A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.

22I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. 23A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. 24Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. 25O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. 26A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: Utvara! I od straha kriknuše. 27Isus im odmah progovori: Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!

28Petar prihvati i reče: Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi! 29A on mu reče: Dođi! I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. 30Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: Gospodine, spasi me! 31Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: Malovjerni, zašto si posumnjao? 32Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. 33A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: Uistinu, ti si Sin Božji!

34Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret. 35I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike 36te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.