2Ti reče: Zavijeke je sazdana ljubav moja! U nebu utemelji vjernost svoju:

3Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome:

4tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.

5Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih.

6TÓa tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?

7Bog je strahovit u zboru svetih, velik i strašan svima oko sebe.

8Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.

9Ti zapovijedaš bučnome moru, obuzdavaš silu valova njegovih;

10ti sasječe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje.

11Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;

12sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.

13Tvoja je mišica snažna, ruka čvrsta, desnica dignuta.

14Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koračaju pred tobom.

15Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,

16u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.

17Jer ti si ures moći njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša.

18Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš.

19Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh;

20nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah,

21da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi.

22Neće ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja.

23Razbit ću pred njim protivnike njegove, pogubit ću mrzitelje njegove.

24Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga.

25Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.

26On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.'

27A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta.

28Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran.

29Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski.

30Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim,

31ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih;

32šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu,

33ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje.

34Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga.

35Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću:

36potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,

37ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu.

38A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga.

39Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi.

40Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci.

41Pljačkaju ga svi što naiđu, na ruglo je susjedima svojim.

42Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove.

43Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože.

44Njegovu sjaju kraj učini, njegovo prijestolje na zemlju obori.

45Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.

46TÓa dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti?

47Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!

48Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?

49Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?

50Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana

51s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.

52Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen!