2Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!

3Smrtnike u prah vraćaš i veliš: Vratite se, sinovi ljudski!

4Jer je tisuću godina u očima tvojim k'o jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna.

5Razgoniš ih k'o jutarnji san, kao trava su što se zeleni:

6jutrom cvate i sva se zeleni, a uvečer - već se suši i vene.

7Zaista, izjeda nas tvoja srdžba i zbunjuje ljutina tvoja.

8Naše si grijehe stavio pred svoje oči, naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.

9Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, kao uzdah dovršismo godine svoje.

10Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle.

11Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srdžbu tvoju?

12Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce.

13Vrati se k nama, Jahve! TÓa dokle ćeš? Milostiv budi slugama svojim!

14Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kličemo i da se veselimo u sve dane!

15Obraduj nas za dane kad si nas šibao, za ljeta kad smo stradali!

16Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje i tvoja slava na djeci njihovoj!

17Dobrota Jahve, Boga našega, nek' bude nad nama daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek' uspije.