1 Zborovođi. Po napjevu Ljiljani. Sinova Korahovih. Poučna pjesma. Svadbena pjesma. (1a) Iz srca mi naviru riječi divne: pjesmu svoju ja kralju pjevam, jezik mi je k'o pisaljka hitra pisara.

2Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, po usnama ti se milina prosula, stoga te Bog blagoslovio dovijeka.

3Pripaši mač uz bedra, junače, ogrni se sjajem i veličanstvom!

4Zajaši i kreni za istinu, za vjernost i pravdu, zapni luk i desnicu svoju proslavi!

5Oštre su strelice tvoje, narodi padaju pred tobom i kraljeve dušmane ostavlja hrabrost.

6Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva!

7Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.

8Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine, iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.

9Kraljevske ti kćeri idu u susret, zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom.

10Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni: zaboravi svoj narod i dom oca svog!

11Zaželi li kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni njemu jer je on gospodar tvoj.

12Narod tirski dolazi s darovima, naklonost tvoju traže prvaci naroda.

13Sva lijepa korača kći kraljeva u haljinama zlatom vezenim.

14U haljini od veza šarena kralju je dovode, pratnja su joj djevice, druge njezine.

15S veseljem ih vode i s klicanjem u kraljeve dvore ulaze.

16Oce tvoje naslijedit će tvoji sinovi, postavit ćeš ih knezovima na svoj zemlji.

17Iz koljena u koljeno naviještat će ime tvoje, hvalit će te narodi u vijeke vjekova.