2da sačuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje.

3Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glađe od ulja,

4ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač.

5Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje.

6Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive.

7Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od riječi mojih usta.

8Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine kuće,

9da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine;

10da se ne bi tuđinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuđu kuću;

11da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti

12i da ne kažeš: Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor!

13I ne slušah glasa svojih učitelja, niti priklonih uho onima što me poučavahu.

14I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!

15Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što teče iz tvoga studenca.

16Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teći ulicama?

17Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuđinaca koji su uza te.

18Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti:

19neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka!

20TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuđinki njedra?

21Jer pred Jahvinim su očima čovjekovi putovi i on motri sve njegove staze.

22Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha.

23Umrijet će jer nema pouke, propast će zbog svoje goleme gluposti.