2vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se riječima svojih usta;

3učini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeći bližnjega svoga.

4Ne daj sna svojim očima ni drijema svojim vjeđama;

5otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptičaru.

6Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar:

7on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika,

8ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve.

9A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga?

10Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak

11i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik.

12Nevaljalac i opak čovjek hodi s lažljivim ustima;

13namiguje očima, lupka nogama, pokazuje prstima;

14prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameće svađe.

15Zato će mu iznenada doći propast, i učas će se slomiti i neće mu biti lijeka.

16Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću:

17ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,

18srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo,

19lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom.

20Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje.

21Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla;

22da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš.

23Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života;

24da te čuvaju od zle žene, od laskava jezika tuđinke.

25Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim,

26jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život.

27Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeća ne upali?

28Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže?

29Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne.

30Ne sramote li lupeža sve ako je krao da gladan utoli glad:

31uhvaćen, on sedmerostruko vraća i plaća svim imanjem kuće svoje.

32Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako čini.

33Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briše.

34Jer bijesna je ljubomornost u muža: on ne zna za milost u osvetni dan;

35ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.