2Zar mu nozdrve trskom probost' možeš ili mu kukom probiti vilicu?

3Hoće li te on preklinjat' za milost, hoće li s tobom blago govoriti?

4I zar će s tobom savez on sklopiti da sveg života tebi sluga bude?

5Hoćeš li se s njim k'o s pticom poigrat' i vezat' ga da kćeri razveseliš?

6Hoće li se za nj cjenkati ribari, među sobom podijelit' ga trgovci?

7Možeš li kopljem njemu kožu izbost ili glavu mu probiti ostima?

8Podigni de ruku svoju na njega: za boj se spremi - bit će ti posljednji!

9 Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov čovjek već pogiba.

10Junaka nema da njega razdraži, tko će mu se u lice suprotstavit'?

11Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog čovjeka nema!

12Prešutjet neću njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa.

13Tko mu smije razodjenut' odjeću, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop?

14Tko će mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih?

15Hrbat mu je od ljuskavih štitova, zapečaćenih pečatom kamenim.

16Jedni uz druge tako se sljubiše da među njima dah ne bi prošao.

17Tako su čvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne mogu.

18Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeđa oči su mu.

19Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju.

20Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla što kipi na vatri.

21Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suču.

22U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire.

23Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiču pučini.

24Poput pećine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno.

25Pregibi tusta mesa srasli su mu, čvrsti su kao da su saliveni.

26Zgodi li ga mač, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela.

27Poput slame je za njega željezo, mjed je k'o drvo iscrvotočeno.

28On ne uzmiče od strelice s luka, stijenje iz praćke na nj k'o pljeva pada.

29K'o slamčica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim.

30Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljačom.

31Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u kotlu.

32Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva.

33Ništa slično na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv.

34I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim.