2pred Efrajimom, Benjaminom, Manašeom: probudi silu svoju, priteci nam u pomoć!

3Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!

4Jahve, Bože nad Vojskama, dokle ćeš plamtjeti, premda se moli narod tvoj?

5Dokle ćeš nas hraniti kruhom suza i obilno pojiti suzama?

6Dokle će se oko nas svađat' susjedi i rugat' nam se naši dušmani?

7Bože nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!

8Ti prenese čokot iz Egipta, pogane istjera, a njega zasadi.

9Ti mu tlo pripravi, i on pusti korijenje i napuni zemlju.

10Sjena mu prekri bregove, lozje mu k'o Božji cedrovi.

11Mladice svoje ispruži do mora i svoje ogranke do Rijeke.

12Zašto si mu srušio ogradu da ga beru svi što putem prolaze,

13da ga pustoši vepar iz šume, da ga pasu poljske zvijeri?

14Vrati se, Bože nad Vojskama, pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd:

15zakrili što zasadi desnica tvoja, sina kog za se odgoji!

16Oni koji ga spališe i posjekoše nek' izginu od prijetnje lica tvojega!

17Tvoja ruka nek' bude nad čovjekom desnice tvoje, nad sinom čovječjim kog za se odgoji!

18Nećemo se više odmetnuti od tebe; poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.

19Jahve, Bože nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!