2Da, preglup sam da bih bio čovjek i nemam razbora čovječjeg.

3Ne stekoh mudrosti i ne poznajem znanosti svetih!

4Tko uzađe na nebo i siđe? Tko uhvati vjetar u šake svoje? Tko sabra vode u plašt svoj? Tko postavi krajeve zemaljske? Kako se zove i kako mu se zove sin? Znaš li?

5Svaka je Božja riječ prokušana, štit onima koji se u nj uzdaju.

6Ne dodaji ništa njegovim riječima, da te ne prekori i ne smatra lažljivim.

7Za dvoje te molim, ne uskrati mi, dok ne umrem:

8udalji od mene licemjernu i lažnu riječ; ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim;

9inače bih, presitivši se, zatajio tebe i rekao: Tko je Jahve? Ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnio ime Boga svojega.

10Ne klevetaj sluge gospodaru njegovu, jer bi te mogao kleti i ti morao okajati.

11Ima izrod koji kune oca svoga i ne blagoslivlje majke svoje!

12Izrod koji za se misli da je čist, a od kala svojeg nije opran!

13Izrod uznositih očiju koji visoko diže svoje trepavice!

14Izrod komu su zubi mačevi i očnjaci noževi da proždiru nesretnike na zemlji i siromahe među ljudima!

15Pijavica ima dvije kćeri: Daj! Daj! Postoje tri stvari nezasitne i četiri koje ne kažu: Dosta!

16Carstvo smrti, jalova utroba, zemlja nikad gasna vode i vatra koja nikad ne kaže: Dosta!

17Oko koje se ruga ocu i odriče posluh majci iskljuvat će potočni gavrani i izjesti mladi orlovi.

18Troje mi je nedokučivo, a četvrto ne razumijem:

19put orlov po nebu, put zmijin po stijeni, put lađin posred mora i put muškarčev djevojci.

20Takav je put preljubnice: najede se, obriše usta i veli: Nisam sagriješila.

21Od troga se zemlja ljulja, a četvrtoga ne može podnijeti:

22od roba kad postane kralj i kad se prostak kruha nasiti,

23od puštenice kad se uda i sluškinje kad istisne svoju gospodaricu.

24Četvero je maleno na zemlji, ali mudrije od mudraca:

25mravi, nejaki stvorovi, koji sebi ljeti spremaju hranu;

26jazavci, stvorovi bez moći, što u stijeni grade sebi stan;

27skakavci, koji nemaju kralja, a svi idu u poretku;

28gušter, što se rukama hvata, a prodire u kraljevske palače.

29Troje ima lijep korak, a četvero lijepo hodi:

30lav, junak među zvijerima, koji ni pred kim ne uzmiče;

31pijetao što se odvažno šeće među kokošima; jarac koji vodi stado; i kralj sa svojom vojskom.

32Ako si ludovao oholeći se ili to svjesno činio, stavi ruku na usta.

33Kad se mlijeko metÄe, izlazi maslac; kad se nos pritisne, poteče krv; kad se srdžba potisne, dobiva se spor.