1 I vidjeh: kad Jaganjac otvori prvi od sedam pečata, začujem gdje prvo od četiri bića govori glasom kao gromovnim: Dođi! 2Pogledam, a ono konj bijelac i u njegova konjanika luk. I dan mu je vijenac te kao pobjednik pođe da pobijedi.

3Kad Jaganjac otvori drugi pečat, začujem drugo biće gdje govori: Dođi! 4I iziđe drugi konj, riđan. I njegovu je konjaniku dano dignuti mir sa zemlje da se ljudi među sobom pokolju. I dan mu je mač velik.

5Kad Jaganjac otvori treći pečat, začujem treće biće gdje govori: Dođi! Pogledam, a ono konj vranac i njegovu konjaniku u ruci tezulja. 6Tada začujem kao neki glas isred četiriju bića gdje govori: Mjera pšenice za denar! Tri mjere ječma za denar! A ulju i vinu ne udi!

7Kad Jaganjac otvori četvrti pečat, začujem glas četvrtoga bića gdje govori: Dođi! 8Pogledam, a ono konj sivac; konjaniku njegovu ime je Smrt i prati ga Podzemlje. Dana im je vlast nad četvrtinom zemlje: ubijati mačem i glađu i smrću i zvijerima zemaljskim.

9Kad Jaganjac otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu. 10Vikahu iza glasa: Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima? 11I svakome je od njih dana bijela haljina i rečeno im je neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i braće njihove koja imaju biti pobijena kao i oni.

12I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti pečat, potres velik nasta. I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv. 13I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar. 14Nebo iščeznu kao savijena knjiga, a sve se planine i otoci pokrenuše s mjesta. 15Kraljevi zemaljski, i velikaši, i vojvode, i bogataši, i mogućnici, rob i slobodnjak - svi se sakriše u spilje i pećine gorske 16govoreći gorama i pećinama: Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdžbe Jaganjčeve. 17Jer dođe Dan onaj veliki srdžbe njihove i tko će opstati!