2Umuknite, stanovnici primorja, trgovci sidonski, kojih su glasnici brodili morem po vodi velikoj.

3Sjetva Nila, žetva Rijeke, bijaše njegovo bogatstvo. On bijaše sajmište narodima.

4Stidi se, Sidone, jer more govori: Ne hvataju me trudovi niti rađam, ne odgajam momaka nit' podižem djevojaka.

5Uzdrhtat će Egipćani kad o Tiru vijest čuju.

6Otplovite u Taršiš, kukajte, stanovnici primorja.

7Je li to vaš grad veseli što postoji od davnih davnina i noge ga daleko nosile da se ondje naseli?

8Tko li je to odlučio protiv Tira okrunjenog, kojeg trgovci bijahu knezovi a prekupci odličnici zemlje?

9Jahve nad Vojskama odluči tako da osramoti ponosnu slavu, da ponizi sve odličnike zemlje.

10Obrađuj zemlju, kćeri taršiška, tvoje luke više nema!

11Ruku svoju Gospod diže na more i kraljevstvima zadrma. Zapovjedi Jahve da se razore tvrđave kanaanske.

12Rekao je: Nećeš više klikovati, okaljana djevice, kćeri sidonska! Ustani i idi u Kitim; ni ondje nećeš imati mira.

13Evo zemlje kitimske ... podižu se kule opsadne, razaraju utvrde, sve je ruševina.

14Kukajte, brodovi taršiški, razorena je vaša tvrđava!

15Dogodit će se, u onaj dan, da će Tir biti zaboravljen sedamdeset godina, kao dani jednoga kralja. A poslije sedamdeset godina Tiru će biti kao bludnici iz pjesme:

16Uzmi citaru i skići se gradom, bludnice zaboravljena! Sviraj lijepo, pjevaj mnogo, da te se spomenu!

17Poslije sedamdeset godina pohodit će Jahve Tir. I grad će opet dobivati svoju plaću bludničku. Podavat će se bludu sa svim kraljevstvima svijeta na licu zemlje. 18Ali će njegova dobit i plaća biti posvećena Jahvi; neće se zgrtati ni čuvati, nego će njegova dobit biti za one koji prebivaju pred Jahvom da imaju hrane do sita i doličnu odjeću.