1 Kralj i Haman dođoše na gozbu kraljici Esteri. 2I toga drugoga dana, dok se pilo vino, reče kralj Esteri: Koja ti je molba, kraljice Estero? Bit će ti udovoljena! Koja je tvoja želja? Ako je i pola kraljevstva, bit će ti! 3Kraljica Estera odgovori: Ako sam, kralju, našla milost u tvojim očima i ako ti je s voljom, neka mi se u ime molbe pokloni život, a u ime želje moj narod! 4Jer smo ja i narod moj predani za zator, klanje, uništenje. Da smo predani u roblje, šutjela bih jer nevolja ne bi bila štetna po kralja. 5Ali kralj Ahasver upade kraljici Esteri u riječ pa je upita: Tko je taj? Gdje je taj koji je namislio takvo što učiniti? Estera tada odgovori: Progonitelj i neprijatelj jest Haman, ovaj zlikovac! 6Haman se zaprepasti pred kraljem i kraljicom.

7Kralj, gnjevan, ostavi vino te ode u vrt palače. Haman osta uz kraljicu da je moli za svoj život, jer je uvidio da je njegova nesreća pred kraljem gotova. 8Kralj se vrati iz vrta u dvoranu gdje se pilo vino. Dotle Haman bijaše pao na počivaljku na kojoj se nalazila Estera. Pokušavaš još i nasilje nad kraljicom, i to u mome vlastitom domu? - povika kralj. Tek što su te riječi izletjele iz kraljevih usta, pokriše lice Hamanu. 9Tada kaza Harbona, jedan od dvorana koji su stajali u službi kraljevoj: Eno i vješala što ih je Haman pripravio za Mordokaja koji je govorio u korist kraljevu. Nalaze se kraj Hamanove kuće i visoka su pedeset lakata. Kralj zapovjedi: Objesite ga na njih! 10Hamana objesiše na vješala koja bijaše pripravio Mordokaju, i kraljeva se srdžba utiša.