2naviještati jutrom ljubav tvoju i noću vjernost tvoju,

3uz harfu od deset žica i liru, s pjesmom uz citaru.

4Obradovao si me djelima svojim, o Jahve, kličem zbog djela ruku tvojih.

5Kako su silna djela tvoja, o Jahve, i duboki naumi tvoji!

6Bezuman čovjek ne spoznaje, luđak ne shvaća.

7Sve ako bi bezbošci nicali k'o trava i cvali svi što zlo čine, određeni su za vječnu propast;

8a ti, Jahve, dovijeka uzvišen ostaješ.

9Doista, dušmani tvoji, o Jahve, tvoji će dušmani propasti; raspršit će se svi što čine zlo.

10Rog si mi digao k'o u bivola, pomazao me uljem prečistim;

11i oko mi s visoka gleda dušmane i uho mirno sluša o onima što na me ustaju.

12K'o palma cvate pravednik i raste k'o cedar libanonski.

13Zasađeni u Domu Jahvinu, cvatu u dvorima Boga našega.

14Rod donose i u starosti, sočni i puni svježine:

15da navijeste kako je pravedan Jahve, Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.