2Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj:

3Neću ući u šator doma svog nit' uzaći na ležaj svoje postelje,

4neću pustit' snu na oči nit' počinka dati vjeđama,

5dok Jahvi mjesto ne nađem, boravište Snazi Jakovljevoj.

6Eto, čusmo za nj u Efrati, nađosmo ga u Poljima jaarskim.

7Uđimo u stan njegov, pred noge mu padnimo!

8Ustani, o Jahve, pođi k svom počivalištu, ti i Kovčeg sile tvoje!

9Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno kliču!

10Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!

11Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati: Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje.

12Budu li ti sinovi Savez moj čuvali i naredbe kojima ih učim, i sinovi će njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju.

13Jer Jahve odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište.

14Ovo mi je počivalište vječno, boravit ću ovdje jer tako poželjeh.

15Žitak ću njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom.

16Svećenike njegove u spas ću odjenuti, sveti će njegovi kliktati radosno.

17Učinit ću da ondje za Davida rog izraste, pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.

18U sram ću mu obući dušmane, a na njemu će blistat' vijenac moj.